U  prvu nedjelju po Velikoj Gospojini, hram Silaska Svetog Duha na Apostole u Jugovićima, okuplja vjernike ovoga kraja na Svetoj Božanskoj Službi. Svetu Liturgiju je ove godine  služio paroh jerej Danilo Dangubić uz učešće pedesetak prisutnih. Radovi na obnovi hrama su u toku, tako da je planirano osvećenje ove svetinje u julu 2012. godine.

Za selo Jugovići vezane su mnoge priče u narodu. Međutim neke od njih sa sigurnošću možemo tvrditi jer su dio živog i autentičnog predanja ovoga kraja, a u ostalom i istoričari su pominjali ove specifičnosti. Naime, pred najezdom Turaka u 14 - om vijeku u ovo selo je pebjegla žena Vojina Jugovića noseći u svojoj utrobi muško dijete. Od tog djeteta, a kasnije vrlo uglednog čovjeka, izrodilo se veliko pleme po kojem je i dobilo ime ovo živopisno selo. Ovaj Jugović je sahranjen u groblju hrama Svetog Nikole za koji se pretpostavlja  da je starija od Kosovske Bitke. Budući da su i oni, potomci Jugovića, pod turskim zulumom prešli na Islam nikada nisu zaboravili svoje porjeklo i duboko su ostali svjesni svojih korjena. Činjenica je da su sve do 1936. godine (iako muslimani) pred ovim svetim hramom nalagali badnjake. U momentu kada je naj ugledniji domaćin sela stupio u vrh ustaške piramide ovih prostora u sklopu ideje zloglasne NDH, prekinuli su sa ovim hrišćanskim običajem. Pamti se i detalj kada su neki turski svatovi u prolazu srušili krst na grobnici „prvog Jugovića", na što su mještani (muslimani Juzi - kako su se prezvali po prelasku na Islam) žustro reagovali i krvavo se sukobili sa drskim svatovima.

Ovo mjesto, koje mještani pominju kao drevne pašnjake "Nemanjića Čobana", značajno je i po tome jer se odmah uz njegovu valu prostire selo Kokorina, rodno mjesto pokojnog Igumana Ostroškog Lazara (Adžića). U tom zaseoku nalazi se njegova rodna kuća.

Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska